Otok Rab

Zbog svog položaja u podnožju Velebita i brda Kamenjaka otok Rab je zaštićen od hladnih i olujnih vjetrova. Izgledom brdo Kamenjak sa svoje ogoljele, velebitskom kanalu i jadranskoj magistrali okrenute strane može prevariti, ali je on prava blagodat za otok - zimi ga štiti od hladnih i olujnih udara bure, te je općenito zaslužan za blagu klimu na otoku. 

Zahvaljujući raskošne vegetacije, ponajviše ali zbog svoje sunčane i razvedene obale, plavetnila bistrog mora, zavodljivih prirodnih ljepota i tisućljetne kulture, otok Rab je oduvijek nudio nešto posebno svojim posjetiteljima.

S toga su gradski oci daleke 1889. god. otok Rab proglasili turističkim i lječilišnim mjestom. S početkom ovog stoljeća Rab je imao sve više posjetitelja, turizam se naglo razvijao, iz dana u dan se povećavao broj zaljubljenika koji su ovamo dolazili u potrazi za odmorom. Procvat turizma uslijedio je između dva svjetska rata, kada je na Rabu 1936. god. boravio i engleski kralj Edward VIII. sa suprugom. Engleski se bračni par te godine zasigurno ubrajao u najuglednije naturiste na Rabu. Samo dvije godine prije toga, s otvaranjem prve javne naturističke plaže, zvanično je otpočeo naturizam na otoku. 

Mnogobrojni ugledni kulturni povjesničari vrlo rano su otkrili kulturno naslijeđe Raba. Prvi hrvatski kulturni povjesničar, pisac Ivan Kukuljević Sakcinski, opisao je (1856. god.) grad Rab povjesno bogatim, te izrazio svoju želju za ponovnim posjetom. Engleski arhitekt T. G. Jackson (1887. god.) ustvrdio je ono što i mnogi prije i poslije njega: "čudnovatni srednjo-vjekovni grad, nalik reminiscencji a ne zbilji . . . od svih dalmatinskih gradova po mom ukusu najljepši".

Cjelokupnost srednjo-vjekovnog grada Raba je možda i dragocjenija od mnogobrojnih pojedinačnih spomenika. Mnogobrojne gotične i renesansne palače uglednih patricija, spomenici crkvenog i svjetovnog života tvore posebnost  Raba. 

Ove stare građevine, niz vrijednih portala, bogato ukrašenih balkona, lijepih prozora i značajnih natpisa iz različitih epoha čine jedinstveni ambijent, savršenost, pitoresknu svojstvenost koja će oduševiti svakog posjetitelja.

Rab je najsjeverniji otok hrvatskog primorja s mediteranskom vegetacijom. Profesor Günter iz Graza pisao je 1912. god. : "Mnogobrojne posjetitelje Rab zahvaljuje svojoj bogatoj vegetaciji ponajprije parku Komrčar, djelu nadšumara Belije iz 1883. god. kome će stanovnici otoka zasigurno jednog dana podići spomenik. Posjetitelj se sa otoka vraća oporavljen morskim zrakom i prisjećati će se još dugo boravka na ovom predivnom otoku". I doista su stanovnici Raba ponosni na raskošnu vegetaciju, na stoljetni park Komrčar sa svojim pinijama, božikovinama, agavama . . . i na vrijednog nadšumara kojem su podigi spomenik baš kao što je prorekao oduševljeni putopisac. 

Osim parka Komrčar, jugozapadna strana otoka je bogata raznovrsnom vegetacijom: pinijama, palmama, maslenicima, zelenim pašnjacima, vinogradima . . .

Čini se da je otok svoje ime dobio zbog šumovitosti. Starinski nazivi Arva, Arba, Arbia ili Arbitana, na talijanskom Arbe i hrvatskom Rab, potječu od ilirskog Arb, što znači taman, zelen, šumovit. Jedan od najljepših i najšumovitih predjela je Suha Punta i rt Kalifront. Nasuprot tome je sjeveroistočni dio otoka Raba, onaj okrenut kopnu i Velebitu, krševit, potpuno ogoljel, surov i doima se poput pejsaža sa mjeseca. 
 

Prosječne temperature

Rab je otok sunca i vjerujte to nisu samo prazne riječi: zime su na otoku ugodno blage dok su ljeta vruća s prosječnom insolacijom od 2.600 sunčanih sati godišnje odnosno u ljetnim mjesicima preko 10 sati dnevno. Srednja temperatura zraka ljeti iznosi 26°C, dok se zimi najniža temperatura po pravilu ne spušta ispod 10°C. Doista pravi sunčani raj u bilo koje doba godine.

 

                                  Insolation and temperature